29.08.2013.

ON ♡

29.6.2013. Nedavno, prije nego što ćeš ući u moj život, mislila sam da nikad neću upoznati nekog poput tebe. Mislila sam da ćeš zauvijek biti samo momak o kojem sanjam, koji samo postoji u snu. Ali tog dana kada sam te vidjela shvatila sam da sam pogriješila. Malo prije nego što ćeš se pojaviti mislila sam da niko neće moći slomiti u meni prošlost koja je bila unutar velikih zidova, prošlost koje je bila tako dobro zaštićena. Iako osjećanja iz prošlosti su izblijedila, nestala, uspomene su ostale, i samo mi je trebao neko poput tebe da uđe u moj život i da uspomene nestanu, odu u zaborav. Sanjala sam nekog poput tebe, momka koji će me zagrliti dovoljno jako da slomi uspomene u meni. Upravo ti si uspio zacijeliti rane koje su već odavno bile tu. Mislila sam da je sva ona priča o ljubavi i o sreći samo jedna obična bajka i san. A vidi... Dobila sam i ja svoju bajku, svog princa, a snovi su postali realnost. Slušala sam priče o tome kako u ljubavi realnost postaje ljepša od snova, bile su to za mene samo prazne priče. Ti si mi dokazao suprotno . Pokazao si mi jedan divan svijet, naš svijet, pun ljubavi i mašte. Plašila sam se ljubavi, ali eto, kažu da se moraš suočiti sa svojim strahom , taj strah je bio naljepši poklon zahvaljujući tebi. Bili smo na različitim putevima, dok se oni nisu spojili i počelo je sve jednostavno, ali znala sam od početka da nas čeka velika ljubav. Zavoljela sam način na koji se smiješ, način na koji me gledaš i kažeš da me voliš, a onda mi objasniš kao malom djetetu koliko. I onda kada si me pozvao van, imala sam leptiriće u stomaku i nakon dugo vremena iskren osmijeh na licu. Onda su svi leptirići otišli prema srcu i od tada nisam više ista. Pojavila su se osjećanja, iskrena osjećanja. Čekala sam ih toliko dugo. Maštala noćima kako pokazujem svu svoju ljubav jednoj osobi, osobi koja je poput tebe. A prije tebe imala sam nebo, tmurno i mračno nebo bez zvijezda, samo sitni tračci svjetlosti, a onda si se ti pojavio i donio mjesečevu svjetlost u moj život. Svaki tvoj lijep gest učinio je da se stvori jedna zvijezda i srećo moja sada imam svoje nebo, zahvaljujući tebi. I kao dar od Boga, dobila sam tebe. Dragocjenog i pažljivog momka koji će sve uraditi kako bi se osjećala sretnom i sigurnom. Podario mi je osobu koja mi se prva pojavi u mislima kada ujutru oči otvorim i na koju posljednju pomislim kada ih zaklopim kada krenem da spavam. I kada te pogledam, svijet oko nas zastane, i sve što tada postoji jesi samo ti. Ništa više. Nema buke, ostalih ljudi, loših misli, briga, nema juče, nema sutra. Svijet zastane i onda se pojavi prekrasno mjesto u kojem postojiš samo ti. I taj svijet je obojen u ljubavne boje, ispisan našim datumima, rečenicama, ispunjen našim trenutcima, slikama. Vidim u tvojim očima ljubav koju osjećaš prema meni. Volim osjećaj koji dobijem svaki put kada me pogledaš. Osjećaj koji me tjera da vjerujem u sebe i budem jača osoba. A tek koliko volim tvoje zagrljaje. One jake koji su slomili svu prošlost u meni, koji mi pokazuju koliko me voliš i čuvaš od svega lošeg. U tvom zagrljaju se osjećam sigurno, zaštićeno od ostatka svijeta i zlih duša. Ti si me od svih jedino pravo razumio, i kada šta loše se dogodi znaj da uvijek ću da te volim i da za mene si jedini. Činiš moj život ljepšim i unosiš u njega svijetlost i nikada ne bih mogla tražiti više i bolje od Boga, jer dobila sam najbolje. Osjećam se ispunjeno otkada si ušao u moj život. Kažu da istinska ljubav traje vječno, pa tako da nikada ne odlazi i povećava se svaki dan. Baš kao i moja ljubav prema tebi. Zamisli samo veličinu svemira koji se svaki dan, sat, sekund povećava, i tada si zamislio samo djelić moje ljubavi prema tebi koja će trajati vječno... Ljubavi, volim te najviše ♥

29.08.2013.

True love

29.8.2013. Kada istinski brinete za nekoga ne tražite njegove mane. Ne tražite svaku njegovu sitnu grešku. Umjesto toga borite se protiv tih greškica koje se događaju, jer ljudi smo i kao takvi nismo savršeni. Upravo te sitne mane, greškice koje osoba pravi, čine je jedinstvenom, svojom, te nepravilnosti ako ste zaljubljeni u tu osobu čine je savršenom. Teško se pronalazi osoba koja vam godi po svemu. Po karakteru, ponašanju, manama, govoru, izgledu.. Ali kada je pronađeš, zavoliš, ne puštaš je! Kao što ja neću nikada pustiti tebe. Osobu u koju sam se zaljubila na prvi pogled. I koja me je promijenila na bolje. Srela sam te tog kišnog dana kada mi nije bilo ni do čega. Kada se moj svijet raspadao, a niko nije imao pojma o tome, jer sam uvijek nosila svoj osmijeh na licu kojim sam prekrivala svoju tugu i razočaranost. Nisam se nadala da ćeš mi ti, na izgled obični i pun sebe, momak izmamiti napokon iskrene osmijehe i prava osjećanja. Iskreno, nisam se nadala ničemu, bilo mi je svejedno za sve, a onda vidjela sam tvoje oči. Samo sam u njih gledala, ništa oko mene nije više postojalo. Samo ta dva oka. Čudno? Pa da jeste. Ali oči su ogledalo duše. U tom tamnom prostoru tvoje su bile sivkaste, biće to zbog osvijetljenja, ali ona osjećanja koja su se krila iza te tmurne boje bila su slična mojima. Vidjela sam isto ono što bih viđala na ogledalu u svojim svako jutro. Vidjela sam nadu za pronalaženjem osobe koja je ista kao i ti sam, osobe koja će te razumjeti u svemu i pružiti ti podršku ma šta god radio i ono najvažnije uzvratiti ti ljubav istom mjerom. Samo si me pogledao na tren, a činilo se da me puno duže promatraš. Onda mi je kroz misli proletilo nekoliko slika. Prva je bila kako se držimo za ruke, pa onda jedan od onih jakih zagrljaja koji dobijaš od osoba kojima jako puno značiš, i onda u tihoj jesenjoj noći, pod svjetiljkom obližnjeg parka, ja i ti, stojimo, ljubimo se. U tih par slika vidjela sam svoju budućnost koja mi se ostvarila. Slika po slika. Tog dana pronašla sam osobu kojoj sam se nadala tako dugo. Onda kako su dalje tekle slike? Pa poslije one kako se ljubimo u parku, bila je jedna po meni najdraža, skupa, na snijegu, nako crvenih obraza, sa osmijehom kao što bi rekli od uha do uha. Kada sam vidjela tu sliku u mislima, vidjela sam i ljubav, kako? Pa sve se iz pogleda može pročitati. Gledali smo jedno drugo kao da samo mi tu postojimo, kako nas ništa drugo ne zanima, vidjela sam na toj slici da jako puno značimo jedno drugome, vidjela sam istinsku ljubav. Bijela kratka haljinica, crno odijelo, osmijeh na licima i trenutak kada treba da kažemo sudbonosno ‘da’, bila je sljedeća slika. Možda sam u tom trenutku pretjerivala sa gledanjem svoje budućnosti u mislima. Jer sam dijelićem sebe strahovala da se to neće dogoditi, da sve što osjećam nije stvarno, ali bilo je. I sada kada sam u potpunosti sigurna u sve što sam vidjela u tom nizu slika, shvatam da sam sebi predvidjela budućnost i da nisam bila svjesna toga. Kada pričam šta mi se dogodilo tog dana sa osjećanjima i mislima, ne povjeruju svi, misle da preuveličavam, jer sam zaljubljena, ali rekli su mi kada pričam o tebi da imam najljepši mogući osmijeh. Osmijeh cure koja se osjeća i jeste voljena. Kažu mi da mi oči promjene boju, pređu u onu najdivniju zelenu, i onda vide sjaj u očima koji imaju samo zaljubljene osobe. I baš bih voljela da mogu pronaći riječi koje će ti objasniti kako se sada osjećam kada mi dođeš u misli. Sve mislim kako one divne geste koje ti poklanjam, sve riječi koje izgovaram kako bih ti objasnila koliko te volim i svi pogledi koje ti pružam, nisu dovoljni da ti pokažu koliko te zaista volim.